Franjevački samostan

 

Franjevački samostan – nalazi se u centru Bača ; kompleks čini samostanski sklop, u obliku kvadrata, sa unutrašnjim dvorištem i crkva Uznesenja Marije. Godine 1169. u samom centru Bača, na temeljima stare katedrale, krstaski red Sv. Groba Jerusalimskoga podiže svoj samostan i crkvu. Po svojim dimenzijama i stilu gradnje u samom vrhu romanske arhitekture. Peterostrana apsida, kombinacija kamena i cigle, stubovi sa glavama životinja, na krovu „gargouille“ (vodorige), emajlirane oplate. Unutrašnjost je bila tip starohriscanske bazilike – goli zidovi bez maltera. Sve jednako kao i u zapadnoj Europi, a iste građevine nalazimo u dolini Rajne u Nemačkoj. Da je to stvarno krstaska gradnja, potvrđuju i podzemne „kandže“ koje dodatno daju stabilnost građevini. Takve izbočene stope nema ni jedna druga srednjevekovna građevina na ovim prostorima. Temelji su širine preko dva metra, izgrađeni od rimske crvene cigle. Regularni kanonici Sv. Groba Jerusalimskog imali su u Baču svoju prepozituru. „Canonici cruciferi“ bilo je njihovo kraće ime. Kao red nastali su u doba krstaskih ratova i na svom odelu imali su krst, pa su zato dobili ime „cruciferi“ . Kako bi se razlikovali od ostalih krstaša, imali su jedan veliki crveni krst sa četiri manja na belom plaštu. Godine 1241. Mongoli – Tatari opustošili su samostan. Posle toga, do kraja XIII veka, izvršena je velika obnova crkve i samostana, celi objekat je dodatno utvrđen. Crkva je dobila gotički strop sa lukovima od tesanog kamena, a ostaci gotičkog luka i danas se nalaze na hodniku pored crkve, koji je bio oslikan freskama. Izgrađen je zvonik – kula, u romaničko-gotičkom stilu i samostan je pretvoren u tvrđavu. Kod arheoloških iskopavanja postalo je vidljivo da je postojao i opkop sa vodom, dodatnim zidovima i kulama. U to doba utvrđivani su gradovi i samostani u čitavoj Ugarskoj.

Nakon pada Latinskog kraljevstva u Jerusalimu, prestala su i putovanja krstaša, pa je bački samostan izgubio svoje značenje kao stanica na putu za Sv. Zemlju. Odlukom mađarskog kralja Andrije Trećeg Arpada, samostan postaje franjevački od 1300. godine. Kod Mohača, Turci su 1526. porazili ugarsku vojsku. Za tursko vreme nam je stanje u Baču daleko bolje poznato nego za vreme srednjeg veka. Osim turskih deftera i putopisa Evlije Čelebija, postoje i relacije – izveštaji crkvenih vizitatora i biskupa, koji su pohodili ove krajeve južne Ugarske pod turskom vlašću. Turski putopisac Evlija Čelebi, u opisu grada Bača 1665. godine, piše o sudbini Franjevačkog samostana i crkve: „U ovoj varoši ima 8 muslimanskih bogomolja. Najveća je stara džamija, koja je ranije bila veliki samostan (deyr), koji je posle osvajanja pretvoren u Sulejman-hanovu džamiju. Duga je ravnih 40, a široka ravnih 30 koraka. Toranj, koji je u staro doba bio zvonik, sada je muhamedanski minaret. Šiljasti pokrov na vrhu ovog minareta izrađen je umetnički od olova, a liči na ćulah (kapu) carigradskih bostandžija. Ostale bogomolje su mesdžidi. Kad je Sulejman-han plenio ovaj grad Bač, u ovu džamiju, koja je onda bila crkva, bilo se zatvorilo nekoliko hiljada hriscana sa svojim blagom i svojom čeljadi. Sedam dana se vodila velika borba. Tu je nekoliko hiljada muslimanskih ratnika ispilo mučeničku čašu. Na kraju, osmi dan, ova crkva je bila osvojena. Muslimanski ratnici su zarobili nekoliko hiljada sužnjeva i zaplenili nekoliko hiljada kesa milionskog blaga. Muslimanska vojska je bila zadovoljena tolikim brojem sužnjeva“.

Godine 1688. kada je veća grupa vernika sa franjevcima iz Gradovrha došla u Bač, glavna džamija Bača opet je vraćena u crkvu. Uspostavljen je gradovrški samostan u Baču. Hronika samostana navodi da su došla trojica braće. Odmah su preuredili džamiju u crkvu i podigli samostan na brzinu od ne čvrstog materijala. Tek što je samostan obnovljen, došlo je do Rakoczijeve bune protiv austrijske vlasti. U toj pobuni od 1704. do 1711. samostan je teško stradao. Godine 1711. gvardijan bačkog samostana u Vukovaru, fra Marko Dragojević, započinje obnovu samostana i crkve u Baču. Izgradnjom zapadnog krila, uprava provincije Bosne Srebrene, dozvolila je da se franjevci presele iz Vukovara u Bač, (odakle su za vreme Rakocijeve bune preselili u Vukovar) u jesen 1715. godine. Ponovo je uspostavljen novicijat od 1716. do 1728. To zapadno krilo ili trakt izgrađen je na brzinu i od slabog materijala. Pregrade su bile od šiblja i blata. U prizemlju su bili: refector – trpezarija, kuhinja, infirmaria – bolnica i gledali su prema zapadu. Na spratu je bilo 12 soba. Gradnja južnog i istočnog krila počela je godine 1734. (današnji samostan). Građevinski materijal i novac, pripremio je već 1730. fra Franjo Vukovarac. Prikupio je 1777 florina u novcu, 526 urna vapna i ciglu. Ta gradnja i uređenje samostana, završena je 1758.godine. Iste godine uređena je i sakristija u prizemlju, pored zvonika. Sve prostorije su nadsvođene boltama. Sva gradnja i unutrašnje uređenje detaljno je opisano.

Sadašnji izgled samostan je dobio u tom vremenu, od 1734. do 1768. Sve je izgrađeno doprinosom vernika župe Bač kao i ostalih župa, kojima su upravljali bački franjevci. Najveći doprinos dao je upravitelj župe Sonta, fra Augustin Stopić. Njegovom zaslugom izgrađeno je zapadno krilo, hodnik uz crkvu, kor i kapele u crkvi, tj. pokrajna lađa. Tako je bački samostan dobio skladnu celinu, u koju su uklopljene i srednjevjekovne građevine – crkva i zvonik. Sve pod jednim krovom, sa velikim klaustrom u sredini, postao je tipičan franjevački samostan, jedan od većih u sadašnjoj franjevačkoj provinciji. Uređen je i arhiv i biblioteka, koja sadrži knjige od 15. do 20. veka. Budući da već 300 godina franjevci nisu napuštali samostan, očuvano je mnoštvo starih predmeta, posuđa, tekstila, crkvenih odela i još mnoštvo raznih sitnica, koje svedoče o kontinuitetu od srednjega veka, ali možemo slobodno reći i od rimskog vremena (lapidarij u hodniku uz crkvu). O svemu tome mogla bi se napisati i posebna studija. Prve orgulje, iz 1716. godine (spomen o najstarijim orguljama na području Vojvodine), zamenjene su godine 1827. novim, velikim orguljama: 2 manuala, 16 registara i oko 1000 svirala, koje su još i danas u funkciji, iako im je potrebna obnova. Majstori su bili iz franjevačke orguljarske radionice iz Baje.